
Priča do u nedogled
Sve što znam ima neki loš zadah. Kao da duva promaja sa mesta gde se sve ove gadosti slivaju i talože već milenijumima. Otvori mi prozor, molim te, samo roletnu ka tvojim očima. Iznad moje glave ribareva mreža. Otrovno paukovo…

Sve što znam ima neki loš zadah. Kao da duva promaja sa mesta gde se sve ove gadosti slivaju i talože već milenijumima. Otvori mi prozor, molim te, samo roletnu ka tvojim očima. Iznad moje glave ribareva mreža. Otrovno paukovo…

Paradox apsurda… Hteo sam da napišem nešto o paradoksima koje susrećem, ali se spisak oduži a to već nije to. Pa da ne bi navodio svašta daću samo par stvari koje su mi top. Prva apsurdni paradoks je borba sa…

Brzo sam se okupao u sopstvenom znoju, kao za vreme poplava pomolih se „…umi me i biću belji od snega…“. Kreatura sa srebrnim čizmama i vrh brade, nalik na špic ili mamuze, kao loše minđuše stajala mi je za vratom.…

Brzo sam se okupao, „…umi me i biću belji od snega…“. Srebrne čizme i vrh brade, nalik na špic ili mamuze, kao loše minđuše. Prebaci jednom, pa još jednom, kao šal da savija oko vrata. I onda oči. Istaknute obrve.…

Spaljen predeo zgarište Nekad je tu bilo lice Strah i strepnja Povez ideala preko očiju Strah me da ga skinem Neće me valjda zbog toga svrstati među očajnike Sa utešnom nagradom you can play with a mouse in green mile…

Toliko grešaka Izgleda Kao da smo Greškom Napravljeni Škart Iz Božije radionice anđela Nevidljivi golim okom Tek prepoznatljive Konture Ljudskosti

Danas bih hteo da te vidim Ako se ne budeš opet skrivala Iza cveća, iza puta, iza šume Danas bih želeo da se gledamo u oči Dugo, dugo… Dok nas pogled ne zaboli I sve misli ne odlete kao jato…

Odbijam Ja nisam tvoja lutka Da me cimaš koncima Ja nisam tvoj pajac Da te zasmejavam u dokolici Ja nisam tvoj đubretar Da sakupljam tvoje smeće Ja nisam tvoj gradinar Da ulepšavam baštu tvoje duše Ja nisam I zato Odbijam…

Mislim da znam sličnu priču O Bistrici Gde se bistre i bistre Sve ove mutne radnje I kad ga bajo izbistre Jasnije je od Veniša Nema bato ni trunke od mrlje Ni kad okreneš prema suncu Ništa se ne vidi…

Mojim telom lutaju osećaji kao kakvi lutajući cigani Igraju i plešu, prodaju konje sakupljaju starine kao sećanja Izvode lažne predstave Sviraju falš melodije Ti kažeš kako ne umem da se smejem sa tobom Nisam vedar i samo sa tobom nemam…

Sad već jasno možeš videti razliku između: tvrdoglavosti i upornosti, ubeđenja i vere, atraktivnosti i lepote, mašte i realnosti, požude i ljubavi, ludosti i genijalnosti… Već sad jasno se ocrtavaju obrisi i likovi sveg onog što je izbrisano sa tvog…

7. Bogdan uđe u kuću. Majka, čuvši ga da ulazi trgnu se iz sna i pogleda ga smešeći se. „Ju! Ja zaspala. Koliko je to sati?“ upita majka Bogdana. „Skoro će pola pet. Spavaj ti, neću ja još.“ reče Bogdan.…

6. Kraj avgusta se već bližio i Bogdan je već uvelike kovao planove kako da napravi ispraćaj. Otišao je do profesora i zatražio veliku školsku salu. Razmišljao je o tome kako će unutra biti velika vrućina, ali bolje je i…

5. U junu Bogdan je dobio poziv za vojsku za septembar. Mayka je kao i obično plakala kad je videla o čemu se radi. Pomalo idući na živce Bogdanu sa tim skoro svakodnevnim plačem. Svega joj je bilo žao. Već…

4. Bogdan je dobio poziv od vojnog odseka za regrutaciju negde kad je i Katarina kretala u četvrtu godinu srednje. Jesen se polako približavala i u polju je bilo mnogo posla sa Markom. Trebalo je dosta toga pripremiti za zimu.…