Skoro da ti dodirujem lice
Kucam na vrata kao sunce na prozor
Lagano i nežno kao parče oblaka na tvom telu.

Veruješ mi
Potpunom strancu koji je prešao pustinju
Sam
Samo za jedan ples sa tobom
Nečujan
Gde muzika svira u našoj mašti.

Kafa se hladi na stolu
Reči su izgubile svoju svrhu
Pričamo osećajima
Razumemo se pogledom.

Senke se razilaze
Jedna po jedna napušta sobu
Uskoro zatvaramo oči
I samo se dodiri čuju.

 

30 коментара

  1. Jao Šuki !

    Ko li je ta srećnica, zbog koje si prešao pustinju sam? To mi je najupečatljivije.

    Poezija ti se promenila. Sad je sačinjena od strasti.

    Pozdrav za mornara sa krilima 🙂

     

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Овај сајт користи Akismet за смањење непожељних порука. Сазнајте како се обрађују подаци ваших коментара.