Poveo sam svoju ljubljenu na putovanje.
Provodili samo vreme razmišljajuci o vremenu i prostoru.
Glupirao sam se govoreci joj o slobodi.
O svemiru! Da, svemiru.
Neverovatno je posmatrati svet odozgo.
Kad se nalaziš tako visoko i daleko.
Kada nestane vreme, nema napred ili nazad, nema dana ili noći…
A opet postoji vreme, i postoji napred i nazad, i postoje zajedno i dan i noć.
Sve se okreće kao ogroman točak.
Tako opuštajuće. Nema težine tela koja tako pritiska ovde.
I svet izgleda kao sjajana disko kugla. Male sjajne tačkice koje se pomeraju.
Život kao svtci. Besciljno lutanje. Neki slabo sijajuci kao žar, neki kao zvezde obasijavajući sve oko sebe.
Izgrađivanje zamaka od peska. Igranje na obali. Traženje društva.
Pokazivao sam joj svet onako kako izgleda stvarno.
Zajedno smo testirali granice stvarnosti.

Autor pricalica [ Odgovori ]
16/03/2009, 17:28
И? Какви су утисци након тестирања стварности?
Autor anam [ Odgovori ]
16/03/2009, 18:09
Svet je ono što vidimo u njemu.
Možda bolje reći, ono što želimo da vidimo:)))
Autor suky [ Odgovori ]
17/03/2009, 07:16
*pricalica
mnogo lepi utisci.
:)))
Autor suky [ Odgovori ]
17/03/2009, 07:17
*anam
može biti, mada ne mora da zanči…
:)))