Sve se pitam dokle će me ove aveti proganjati?!
Kao kakvi stršljenovi.
Koliko sebe trebam da im dam?
Koliko moje krvi je dovoljno pa da zadovolje svoju glad?

Čemu sva ova zbrka međ ljudima, mislima, osećajima…

Ovaj haos u red poređan…

Beskrajna trka razuma sa vremenom…

Krvavi pir prirode…
Jedan umire da bi drugi živeo…
Jedan je hrana da bi drugi bio sit…
Jedan drugome je najveći mučitelj i najveći prijatelj…

Čemu???

Ja se branim i mašem praznom šakom, mesto mačem strašnim…
Ali kako se odbraniti od mraka? I čime?
Šta reći suncu koje polako kopni na zapadu i gasi svoje luče…
Čime tad osvetliti svoj put? Dal’ mesecom? Il’ zvezdama? Svitcem?

Sve priče smo videli i neke doživeli…
Sve pouke čuli…
Svi putevi su nam otvoreni…

Zašto onda još uvek lutamo???

One comment

  1. Autor sanjarenja56 [ Odgovori ]
    17/03/2009, 08:07

    Lutamo dok ne nađemo svoj put. Uvek tražimo svoj, ma koliko pouka izvukli iz traženja drugih.


    Autor kammmelija57 [ Odgovori ]
    17/03/2009, 10:49

    Maho ti ne maho isto ti se vata;)


    Autor suky [ Odgovori ]
    17/03/2009, 11:02

    *sanjarenja
    nadam se da tražimo svoj.
    mada mi se sve više čini da je to isti put samo ga drukčiji ljudi sa drukčijim očima drukčije vide…
    :)))


    Autor suky [ Odgovori ]
    17/03/2009, 11:18

    *kammelija57
    vala baš.
    :)))


    Autor nastasja [ Odgovori ]
    17/03/2009, 11:22

    ‘Svi putevi su nam otvoreni…’
    ………..


    Autor suky [ Odgovori ]
    17/03/2009, 11:28

    *nastasja
    otvoreni nego šta, samo što se ne možemo podeliti na više delova pa da idemo svim putevima od jednom.
    na kraju se svede da ipak moramo ići samo jednim.
    :)))


    Autor nastasja [ Odgovori ]
    17/03/2009, 11:34

    pa i ne treba da se delimo… stvar je slucaja (intuicije!) kojim cemo poci….
    slusaj srce i neces pogresiti…


    Autor suky [ Odgovori ]
    17/03/2009, 11:42

    *nastasja

    a srce ćuti

    :)))


    Autor nastasja [ Odgovori ]
    17/03/2009, 12:08

    PAZLJIVO SLUSAJ….
    SAPUCE…..
    🙂


    Autor pricalica [ Odgovori ]
    17/03/2009, 20:38

    Из једног каубојског романа: Пред бегунцем је безброј путева, а пред оним који га јури – само један.
    Мени се свиђа ова мисао, али се плашим и једног и другог избора, када је реч о путу…

Comments are closed.