Misim da su pisci najveći lažovi i prevaranti na planeti. Najpodliji sigurno. Znam to i vidim jer, kobajagi, jedan sam od tih što pišu. Sposoban da vidim koliku silu ima reč. Sigurno nije zalud rečeno da “u početku beše reč, i sve je postalo kroz nju”.
Zbog toga nije ni malo čudno što su svi do jednog pisca najnesrećnija bića na ovom svetu.
Neumitan je zakon akcije i reakcije koji tako nešto sigurno potvrđuje i dokazuje.
Velika većina ljudi na planeti sposobna je svojim očima da vidi zalazak sunca, eventualno da sećanje prizove neku prikačenu asocijaciju uz to i definitivno im negde u glavi proradi alarm da je vreme za počinak, sutra je novi dan.
Jedino je neki pisac sposoban da u zalasku sunca vidi gotovo sve što se u jednom životu može videti. Rađanje i smrt, nadu, poraz i pobedu, ljubav, strah i mrak… I samo tome dodajte mesec, kraj ne možete ni naslutiti.
I ko da im objasni da je to samo zalazak sunca. Sam po sebi isti, danas, juče i sutra.
Ko da im dokaže da to što vide ne postoji nigde do u njhovoj mašti, i da mašta ma koliko ona bila velika i silna ne može usrećiti nikog, čak ni pojedinačno na kratko vreme.
Pa moram u nekom trenutku da se zapitam koliko uopšte umetnost doprinosi tome da čovek bude sretan i radostan? Koliko uopšte neka slika, skulptura, reč može bilo šta?
Jer knjige, ma kakve bile su samo teorija, mrka kapa od teorije sa kojom se realnost igra kao dete sa klikerima. Sve što naučite, saznate, zapazite u teoriji, praksa će vam dokazati i pokazati suprotno. Možete pročitati celu bibilioteku knjiga i časopisa o recimo porođaju i podizanju deteta, ne da nećete naći ono što će vas zateći u realnosti nego ćete videti da je 99% onog što ste pročitali apsolutno neupotrebljivo. Svaka majka će vam to reći. Pa vredili muke zbog onih 1% da sve to svarite?
Hoćete li pročitati sve romane, i dozvoliti da vam oni definišu vaše viđenje ljubavi, ili života? I hoćete li tražiti slike u svom životu koje odgovoaraju Dostojevskim junacima? Iako znate da ni jedan lik iz knjige ili sa velikog platna u stvari nikad nije postojao ma koliko realistično delovao, niti se išta od onog što ste videli na platnu i pročitali nikad zapravo nije desilo. Da sve što radite jeste da bistrite ništa do nečiju zaludnu maštu? Predpostavku predpostavke da u situaciji koju je pisac stvorio njegov junak, koga je također pisac stvorio, će reagovati tako kako je pisac zamislio da reaguje.
Da li ćete i vi tako reagovati ako se nađete u Ani Karenjinoj?
Kolika je razlika ako uzimate kao validnu osnovu Raskoljnjikova ili nekog lokalnog baju dripca?

Koga to pokušavate da prevarite?

One comment

  1. Autor 3msc [ Odgovori ]
    24/11/2011, 16:54

    Mi ‘pisci’ imamo bujnu maštu…Pročitala sam mnogo knjiga,ali ne primenjujem ništa u svom životu…Kako ja izmišljam svašta,tako je sve u knjigama izmišljeno…Zato mi je i zanimljivo da čitam…Svaka knjiga krije bujnu maštu pisca..Svi smo mi isti,a u stvari različiti…((:


    Autor roksana [ Odgovori ]
    24/11/2011, 17:11

    Možda se i pisci samo zavaravaju da su pisci!?

    Možda neko počne da piše tek tako, bez veze i od toga ispadne bum. Dr Spok, apsolutni autoritet na polju nege dece, sam je sebe osporio, otkrivši da je on lično promašio u odgajanju sopstvene dece i da njegove knjige ne vrede ni pišljivog boba.

    Koji je to pisac još uradio? Ne mogu više nijednog da se setim.

    Ma, samo ti nama piši, ima ko tebe da čita. A to je poenta i težnja svakog pisca.


    Autor annasa2n [ Odgovori ]
    24/11/2011, 17:16

    Suki,sa jedne strane ,slazem se da je moc reci u mnogocemu u prednosti. Sama uzivam u oslobadjajucoj moci ima.Sluzim se slovima od trenutka kada sam ih sve popamtila. Prospem ih tako ,kao sisarke i pustim da se kotrljaju i pucketaju…ta vestina zaista leci.
    Ne znam da li je rec „prevara“ mozda malo preostra, ali sam se zamislila nad njom.
    Zasto mislis ,da su tudja iskustva ( izmisljena ili istinita) ne upotrebljiva?
    Mislim da iz svakog dela, bez obzira na nase misljenje o radu ili umetniku, moze nesto da se nauci.
    Vecina nas ima izgradjen „ukus“ vezano za zanr ,ali ipak,(barem ja) cesto citamo dela koja se zasnivaju na okolnstima u kojima nikada necemo biti…
    Zar prosecan citalac, kao ja, ima „zabludnu mastu“?
    Pomagaj ,Suki…nije valjda tako?
    :-)))))
    Pozz


    Autor biljanak [ Odgovori ]
    24/11/2011, 17:29

    Što smo ozbiljni. Lepo je i čitati i pisati. Nećemo da tražimo dlaku u jajetu. 🙂


    Autor domacica [ Odgovori ]
    24/11/2011, 17:31

    nedavno sam razgovarala sa spisateljicom koja piše ljubavne priče. istinite.
    i reče – najveći problem je kako da istinu predstaviš tako da ne izgleda kao izmišljotina.
    a mašta, i sopstvena i tudja, pomažu da raskriliš dušu. reč je kao paperje- može da lebdi, da te zagolica, natera da kineš…
    Prijatno!


    Autor razmisljanka [ Odgovori ]
    24/11/2011, 17:33

    Negde sam pročitala da najbolja umetnička dela nastaju iz patnje. Ja tako doživljavam i pisce i nalazim opravdanje za sebe što ne umem da stvaram umetnost. Nikad nisam patila zbog ljubavi, tu me je Bog pogledao.
    Volim da čitam, ali se ne identifikujem, zato ne smatram pisce prevarantima. To je njihovo poimanje trenutne stvarnosti i to je to.
    Svako treba da izgradi sopstvenu stvarnost.


    Autor lora1 [ Odgovori ]
    24/11/2011, 17:36

    Suky;)

    Mnogo puta sam dolazila u sukobljavanju sa takvim razmisljanjima.Nekad se pitam,odakle ljudima toliko maste da napisu tako nesto?A,onda sednem i bez daha citam nekog…jeste ,jeste i ja sam procitala ne tako mnogo,ali jesam;)
    I,recimo,kada su mi preporucili da citam Froma,ili Ochoa,i jos neke na te teme,sastavim sve to i shvatim da su svi oni pisali jedno a zivotarili sasvim drugacije.I, milion puta kazem,da je samo zaludjivanje,ali kad vidim koliko ima ljudi koji se zanose i zive nekim tudjim zivotima,kako bih se pokazali i dokazali kao velicina,a pred njima pucaju praznine…eh, necu vise…al’ volim i dalje da procitam lepu misao,i lepe reci,volim eto!:))


    Autor sanjarenja56 [ Odgovori ]
    24/11/2011, 17:58

    Pa da znaš, svaka ti je na mestu. Volela bih da ti kažem da nisi u pravu, ali jesi.


    Autor stepskivuk [ Odgovori ]
    24/11/2011, 18:20

    Mene je uvek fasciniralo to sto pisac,samo recima,ume da pobudi bujicu misli i osecanja u drugome.
    U tome i jeste magija pisane reci.
    Neko koje ziveo pre 200 godina,gledao je zalazak sunca i sa takvim ushitom ga opisao,da ja danas umem da zastanem i osetim taj trenutak.
    Magija!

    I ja sam se pitao cemu,uopste,umetnost sluzi?
    Bioloski i evoluciono nema ni jednog opravdanja za postojanje umetnosti bilo kog oblika.
    Sta mi znaci osecanje koje u meni budi pogled naneku sliku…?
    Apsolutno nista u kontekstu prezivljavanja u ovom surovom svetu.

    A onda sam otkrio…

    Umetnost je nasa spona sa necim bozanskim,necim sto je iznad i izvan sveta kakvog poznajemo.
    Savrsena i jedina spona inteligencije i osecanja…

    Ona je nacin da se izgradimo kao visa bica,individue koje su uspele da se izdignu iz blata ovog i ovakvog sveta.
    NAcin da pokazemo da smo zreli da se izdvojimo iz mase i pokazemo da smo iznad tacke kada je za zivot potrebno samo biolosko „laktanje“ kroz nedace zivota.

    Eto…
    Sad rasclani svaki moju misao,kako sam navikao od tebe 😉

    Pozdrav!


    Autor janafrank [ Odgovori ]
    24/11/2011, 19:14

    U vezi prvog dela ovoga sto si napisao, Blejk je fino rekao da budala i mudrac gledaju u isto drvo, ali ne vide istu stvar (u originalu: „A fool sees not the same tree as the wise man sees“). Tako, na primer, kad dune vetar, onaj neki ludi, juzni vetar, mene prozmu zmarci, najezim se, u mirisu osecam neku promenu, a u kovitlanju lisca vidim buducnost… A nekome je to samo vetar. U tome je valjda razlika u stepenu razvijenosti maste od coveka do coveka, koliko neko oseca stvari i ljude oko sebe i koliko je duboka njegova ili njena dusa.

    Drugi deo onoga sto si napisao – apsolutno se ne slazem. Svako kvalitetno knjizevno delo koje je nastalo, nastalo je iz iskustva, iz posmatranja onoga koji pise, upravo iz te mogucnosti nekoga da oseti stvari i ljude oko sebe. Naravno, nikada ti neces naici na identicnu osobu ili situaciju, ali sve sto je ikada opisano kod Dostojevskog, Tolstoja, Igoa, Sekspira, Hemingveja, Andrica, Selimovica… svaki lik iz njihovih romana… sve to nosi u sebi nesto lepo, nesto ruzno, dobro i lose, cak i zlo, nosi uspone i padove, greske, patnje, smrt, ljubav, spletkarenje, zlocin… a to je sve realno, zar ne?

    Ne zameri. U sve mi diraj, u knjizevnost ne. ;)))


    Autor ancisal [ Odgovori ]
    24/11/2011, 22:43

    Od kada nam je uradio korice za knjigu, ovaj nas Suki se mnogo uozbiljio… 🙂
    Sto diras pisce? Od malena sam zelela (izmedju ostalog) da budem pisac, i doktor, i da budem poznata… A nisam ni slutila da cu zaista pronaci talenat za pisanje, i to kasnije… Da cu nositi beli mantil, ali na pogresnom mestu, a sad ova televizija… 🙂


    Autor marcotespi [ Odgovori ]
    24/11/2011, 23:20

    hehehe, zato ja nisam pisac i bas mi je lepo…


    Autor phedredelaunay [ Odgovori ]
    25/11/2011, 00:16

    Mislim da to i nije stvar izbora, kako ces posmatrati. Pitanje je da li ces to zapisati, a nezapisane reci ponekad znaju jako da zulje i ako im dozvolis da odumru u tebi… jednostavno ostavljaju nesto trulo. Pozdrav!


    Autor cicilly [ Odgovori ]
    25/11/2011, 03:23

    Ti si samo tužan što ne možeš svet da vidiš očima običnog čoveka jer ti se čini da su oni jednostavniji i srećniji, zar ne?
    Težak je život nas umetnika, al’ takve nas Bog stvorio. I mi ne umemo drugačije. Zato se valjda toliko nelagodno osećamo u ovom običnom svetu.
    Ali sve ima svoje…
    Zamisli kako bi dosadan taj zalazak bio da ga gledaš običnim očima…
    Veruj mi, i obični ljudi imaju svoje breme… mi pisci ga bar pretočimo u reči…
    I nemoj da si tako ogorčen, utiče na lepotu. 😉 🙂


    Autor goldeneye [ Odgovori ]
    25/11/2011, 06:20

    svidja mi se da procitam neku lepu misao ili pesmu,one su mi cak i korisne i upotrebljive u zivotu,mada mislim da kao sto glumac uglavnom igra neki deo sebe,tako i pisac pise svoja iskustva,koja ne moraju biti dozivljena.


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:54

    *3msc
    “Pročitala sam mnogo knjiga,ali ne primenjujem ništa u svom životu”, koga lažeš pišče sa bujnom maštom mene ili sebe? 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:55

    *roksana
    To bi svaki trebao da urdi. Da otvoreno i nedvosmisleno kaže, “zanemarite moje reči” gledaj me u oči… 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:55

    *annasa2n
    Mislim da mašta i stvarnost nemaju dodirnih tačka, pa tuđa izmišljena iskustva nisu nimalo upotrebljiva u stvarnosti.
    Filmovi i knjige ti stvaraju lažan osećaj obogotvorenja, tj. da vidiš, čuješ i osećaš sve kao Bog, iako tako nešto u realnosti se nikad ne dešava. Ne možeš prodreti u tuđe misli i osećaje ni na koji način, dok se u knjigama to uvek dešava. “Znaš” šta onaj drugi oseća, misli, kuda mu je ruka pošla itd. Imaš taj osećaj da sve gledaš kao na dlanu iz trećeg lica. U stvarnosti samo sve što vidiš je iz prvog lica jednine. Ne možeš nadleteti iznad svojih drugarica i čuti kako te ogovaraju.
    Zato mislim da velika većina knjiga ne radi ništa do da te unesreći lažnim osećajima, jer u stvarnosti ti nikad ne možeš videti šta se mota po nečijoj glavi. U knjizi kad se kaže “on lagano prilazi njoj” ti imaš jasnu asocijaciju o čemu se radi, naročito ako ti je još poznat žanr u kome je knjiga napisana, u stvarnosti kad ti neki “on” prilazi pitanje je u kom si žanru?
    😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:55

    *biljanak
    I da je tražimo zar bi je našli? 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:56

    *domacica
    istinite, to bih voleo videti baš, baš… 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:56

    *razmisljanka
    A zašto baš iz patnje, jesi li se ikad zapitala? Zašto oni koji su spoznali ljubav i videli istinu ne pišu o tome. Već oni koji pate su napravili najbolja dela, ili su napravili najbolje begstvo iz svoje patnje? A mi, čitajući ih dali im ono što im je trebalo, trunka saosećanja.
    Stvarnost postoji, videli je mi ili ne. Bili mi tu ili ne stvarnost je neumitna. Zašto je farbati maštom? Da bi bila podnošljivija?


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:56

    *lora1
    Najkatastrofalniji primer toga su ti psiholozi. Ko fol sve znaju i razumeju kad su drugi u pitanju, dok u svom životu ne umeju ni vola u dupe da ubodu. Razvedeni bračni savetnici, itd, itd…


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:56

    *sanjarenja56
    ;))))


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:57

    *stepskivuk
    Au stepski odakle da počnem… ;)))))
    Naša spona sa božanskim ili sopstvena prevara da smo bogovi. Umemo da stvorimo i osmislimo ono što jedva i na papiru živi… Zamisli više od toga? Npr. Drvo! Ili dete, možemo li mi stvoriti dete? Samo toliko.
    😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:57

    *janafrank
    Čim si počela sa Blejkom odmah sam dobio histeričan napad da ti pocepam biblioteku. Mora biti da je on sebe svrstao među mudrace, tj. među one koji najbolje i najmudrije svih znaju koliko su jadni i patetični.
    Ako te prožimaju žmarci, obuci se bre. Novembar je, mislim stvarno! ;)))))
    NE MEŠAJ OSEĆANJA I MAŠTU, ne idu babe i žabe.
    Ništa od onog što je predstavio bilo ko od navedenih nije realno, čak naprotiv nema ni trunku realnosti u sebi. Jer su u svim knjigama jasno povučene linije, ko je glavni lik, ko su sporedni, i sama ta linija nije održiva u realnosti ni onih “pet minuta” u bilo čijem životu, jer svi smo mi glavni likovi i sporedne uloge.

    Ne zameram ti, zameranje je daleko iza mene, nekad bilo sad se spominjalo. Zameraju oni što glume neke patetične i jadne Bogove. ;)))


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:57

    *ancisal
    Anci, ima da nam budeš ko upisana… 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:58

    *marcotespi
    to je dobro marco, samo uleteo si naivno u knjigu, više ti nema pomoći… 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:58

    *phedredelaunay
    Može biti, može biti… nije da nije.


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:58

    *cicilly
    Da gledam taj zalazak sunca običnim očima bio bi divan. Proradio bi alarm da je vreme za večeru i počinak, kud ćeš lepše od toga. Da celu noć ne spavaš buljeći u plafon i razmišljajući o zalasku sunca? 😉
    Nisam ogorčen, samo diskutujemo…


    Autor suky [ Odgovori ]
    25/11/2011, 17:58

    *goldeneye
    upotrebljive su za deranje na tuš u kupatilu dok se kupaš… ;)))


    Autor cicilly [ Odgovori ]
    25/11/2011, 18:03

    Baš naprotiv. Bio bi isti kao milioni zalazaka pre njega i bio bi dosadan. I bilo bi ti dosadno. Vodio bi tih i dosadan zivot i ništa ne bi video jer te ništa ne bi vuklo napred.
    Ja šta god da napišem zaista se desilo. Svoju maštu ostvarujem ili doživljeno pretočim u reči. Samo se treba potruditi i prihvatiti neke stvari. I promeniti neke.


    Autor littlephoenix [ Odgovori ]
    25/11/2011, 18:10

    Pisac samo uspe da svet oko sebe sagleda iz drugačije perspektive, pretoči ga u reči pokušavajući nekome da dočara ono što vidi, jer svi vidimo različito. Eh, sad, postoji problem kod onih koji sve to žele da prožive, pa tako umesto da budu samo svoji ljudi, oni se pretvore u lošu kopiju lika sa stranica nekog romana.
    Čitam puno, čitam svakakvu literaturu, ali nikada mi ista ne služi da je živim, već samo da obogatim svoj pogled na svet. 🙂


    Autor muckos [ Odgovori ]
    25/11/2011, 18:30

    😉 bravo!


    Autor stepskivuk [ Odgovori ]
    25/11/2011, 18:34

    Ne budi prestrog prema sebi 😉

    Nemas moc da stvaras stvari…ali si najblize Bogu,od svih bica.
    Ti mozes da pokreces,nadahnjujes,zelis i postizes…osim ako sam sebi tu moc ne uskratis 😉


    Autor janafrank [ Odgovori ]
    25/11/2011, 19:07

    Ne vredjaj mi Blejka, bio je lud, ali je bio genije. Nije svrstavao sebe u mudrace, niti bilo gde slicno, svrstavao je sebe u ljude pune energije i zivota, nasuprot onih koji su zivi mrtvaci, a kojih ima mnogo. I pritom je bio zakleti borac protiv socijalne nepravde i eksploatisanja dece.

    Elem, ljudi bez maste nisu sposobni ni da osete bilo sta, oni su mrtvi iznutra. Tako da osecanja i masta idu jedno s drugim i te kako.

    I moras da shvatis da jeste realno. U romanima se nikad ne opisuju osecanja niti vrste ljudi koje ne postoje, ne izmisljaju se tople vode. Sve je to preuzeto iz stvarnog zivota, iz svega sto nas okruzuje. I lepo si i sam rekao, svi smo mi glavni i sporedni likovi. U tvom zivotu ti si glavni lik, ja sam sporedni. U mom zivotu je obrnuto. Tako je i u knjizevnosti. Tako je i u zivotu. Oko nekoga radnja mora da se zbiva, ne stalno i ne sve vreme, ali mesec dana, tri godine, ili 26749 strana, pa se onda slegne prasina, i centar zbivanja postaje neko drugi.

    Nemoj tako plitko o knjizevnosti, jer nisi ti plitak (ili bih bar rekla da nisi). Knjizevnost je odraz zivota, ogledalo postavljeno nasuprot svih nas, nasih dela, nasih licnosti.

    Navikla sam da se ne slazemo. Ima neceg u tome. Nikad nisam srela nekog sa kim se toliko razilazim u misljenjima i stavovima, i to mi je prosto fascinantno! 🙂

    Pozdrav!


    Autor annasa2n [ Odgovori ]
    25/11/2011, 19:09

    Pa dobro, kad mi tako objasnis, stvarno mi je blize i jasnije.
    Mislim da sada razumem sta si hteo da kazes…pozz


    Autor 3msc [ Odgovori ]
    26/11/2011, 00:45

    Suky,ne lažem nikog…Ja čitam iz razonode,zato što volim da čitam…a ne da bih se informisala o nečemu i primenila to u svom životu…Kao što kažeš,možemo pročitati mnogo knjiga o porođaju i podizanju deteta,ali u praksi to ne primenjujemo…


    Autor sanjarenja56 [ Odgovori ]
    26/11/2011, 06:59

    Diskusija po tvom postu pretvorila se u novi kvalitetan post. Kao aukcija za mudru misao. Sećaš se aukcije?


    Autor sanjarenja56 [ Odgovori ]
    26/11/2011, 07:03

    Godinama razmišljam o jednoj misli Dostojevskog, da smeh odražava čoveka i ako se osoba smeje glupo, ona je glupa. Analizirala sam smeh i kada sam srela damu koja je jako pametna, a smeje se glupo, poljuljala se teorija Dostojevskog…


    Autor anam [ Odgovori ]
    26/11/2011, 08:37

    Nisam čitala komentare, možda se ponavljam.
    Danas svako može da se proglasi za pisca, što je najgore i veruje u to.
    Oni pravi, koji ti dotaknu samu dušu, ostanu zauvek u tebi i sećaš ih se kao najdražih prijatelja, su retki.
    Šta je važno da li je dogadjaj stvaran ili izmišljen??
    Čovek prave vrednosti o svemu ima svoje mišljenje koje ne mogu poljuljati pisci… ni političari;))


    Autor Persefona [ Odgovori ]
    26/11/2011, 10:22

    🙂

    ps pazi… sad se smejem na sav glas jerbo sam ti reknula tvojim recima:)))


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:43

    *cicilly
    Tačno cici, ostvario bih tad svoj san “ostani neprimećen i ne brini za svet”… ;)))


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:43

    *littlephoenix
    može biti, može biti… 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:43

    *muckos
    pa zar nije tako mućkos… 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:43

    *stepskivuk
    hm?!… 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:45

    *janafrank
    Ma koji Blejk, koji ludi genije… Misliš da to ide zajedno “lud i genije”? Nego šta je nego je svrstao sebe u mudrace, inače ne bi pisao knjige i zamajavao ljude svojim pigdarijama. “Zakleti borac”, daj WC šolju, to je baš previše za mene. Lajati uokolo ne znači borbu… “Živi mrtvaci” tako nešto samo jedan “mudrac” može da izmisli i da se tim ponosi i još to da proda širokim narodnim masama kao nešto što će ih spasiti od čekanja u redu za kafu i cigarete. Da, da… Oni su živi mrtvaci a mi smo živi živi, i oni ne mogu, a mi možemo. Zato smo mi superiorinija bića a oni su trećerazredna… Kako da ne?!
    Mašta i osećaji imaju jako jako malo veze jedno sa drugim, i ponekad mi se čini da čovek što manje ima mašte a više istine u sebi to ima čistije i jasnije osećaje u zavisnosti od čistote srca. Druga je stvar kako se ko nosi sa istim.
    Ništa ja ne moram sem da umrem a ponajmanje da shvatim da jeste realno par slova na papiru.
    Ne izmišljaju se tople vode, ma jooookkkk, izmišljaju se krive Drine.
    E, već si počela da i sama mudruješ… Nemoj ovo – dela ono, budi ovakav – nemoj takav, no no plitko – samo duboko. Književnost je odraz života, ogledalo… Tralalalaaaa… Zar ne osećaš?! To su samo stvari, najobičniji pridevi, koje će te samo sve više i više odvojiti od ljudi oko tebe a samim tim i od onog najrealnijeg života kog gledaš svakodnevno ma kako se ti trudila da ga ofarbaš svojom maštom. To su samo stvari koje će ti reći da neki čovek koji sakuplja smeće nije vredan tvoje pažnje, jer tobož on nije tako dubok kao Blejk, on ne razume suštinu zalaska sunca. 😉

    Pa šta ću, fascinantan sam čovek, tako su me mudraci formatirali. 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:45

    *annasa2n
    Hvala… 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:46

    *3msc
    možda… ko to zna koliko nam stvari ostaje u glavi koje ćemo naprosto iskoristiti jer nemamo ništa drugo. a mrzi nas da okrenemo majku jer “ona je tako staromodna” “šta ona zna o pampersu, u njeno vreme nije bilo ništa od toga”… razumeš me, govorim uopšteno. 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:46

    *sanjarenja56
    sećam se. i imam ideju da napravimo nešto slično… ali tamo negde kasnije, dok razradim ideju.


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:46

    *sanjarenja56
    džaba ti saveti kad lupiš glavom o zid. 😉


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:46

    *anam
    “Danas svako može da se proglasi za pisca, što je najgore i veruje u to.” Bravo Anam, znao sam da ćeš me razumeti o čemu govorim… ;)))))


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 13:46

    *Persefona
    🙂


    Autor janafrank [ Odgovori ]
    26/11/2011, 14:10

    A kako bi bilo da se malko pozabavis proucavanjem knjizevnosti, samih dela, kao i istorije i teorije iste, pa tek onda da krenes da pljujes po njoj i po ljudima koji su iza sebe ostavili vise nego sto ces ti ikada uspeti?

    Prosto me iznenadjuje koliko si povrsan.

    P.S. Mene knjizevnost, ljubav prema njoj i bavljenje njome do sada nije ni od koga odvojila, bas naprotiv. A jedan sakupljac smeca moze videti vise u zalasku sunca, od tebe, mene, ili nekog doktora nauka. To nema nikakve veze sa diplomom, dear.


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 14:47

    *janafrank
    Proučavanjem književnosti?! Hm!? Da bi otkrio šta npr.? Kako zalazi sunce u nekoj knjizi?!

    I dalje ne razumeš o čemu govorim je l’ da?! Ne možeš bar za tren da preskočiš tu granicu da li je neko plitak ili dubok, ili kako me okarakterisa “površan“. Ne možeš da se odvojiš od toga ko je doktor nauka a ko sakupljač smeća, m? I koliku dubinu i značaj, koliko „više“ kako si rekla, će neko od njih videti u zalasku sunca ili neće? Sigurno svaki put kad ti naiđu sakupljači smeća ti im skuvaš kafu i ponudiš rakiju, tako se boriš protiv socijalne nepravde ili samo filozofiraš sa svog prozora o suštini deponija… 😉
    Od kud ti znaš kakva dela ću ja ostaviti ili neću? Da li će biti mala ili velika? I po kojim merilima će se meriti ta veličina, cantimetrima, kilogramima?

    Da li sam površan ili nisam skroz je nebitno za ono o čemu pričam. Ali sam sto posto siguran da znam odakle ti ideja da sam površan. I ne, ne pljujem ni po čem ni po kom. Samo ti se čini, u to sam siguran hiljadu posto. Nemam ja taj manir. 😉


    Autor janafrank [ Odgovori ]
    26/11/2011, 15:14

    Da bi otkrio koja je poenta i svrha, posto je ocigledno ne vidis.

    Izvini, malo se gubim ovde. Ne razumem kakvu ja to granicu treba da predjem, niti sta sam to pogresno rekla. Ja ovde prosto branim ono sto volim i ono sto sam izabrala za svoj zivotni poziv, a sto ti napadas, pljujes, i dajes smislene komentare poput „tralala“, „daj mi WC solju“ i sl. Tako da ne, ne razumem sta hoces da kazes. Osim da bi na celo visevekovno knjizevno nasledje trebalo pljunuti jer su to, po tebi, samo obicne baljezgarije nasumicnih ludaka i lazova.

    Ne, necu pozvati nasumicnog sakupljaca smeca na kafu i rakiju, kao sto necu pozvati nikog drugog koga ne poznajem. A s druge strane, ljude koji me okruzuju ne biram po tome da li su, ili nisu, skupljaci bilo cega. To mi je, kako da kazem… Nebitno. Socijalna nepravda nema veze sa deponijama, ili sam i tu nesto pogresno shvatila…?

    Mozda bi trebalo da pokusas da razgovaras sa ljudima. Razumem da ides po principu „napad je najbolja odbrana“, ali odraz je lepog vaspitanja ispostovati i tudje misljenje, a ako vec hoces da ga pobijas, mogao bi da argumentujes svoj odgovor. Ovo sto ja citam, nisu argumenti, vec udaljavanje od teme.

    I da, i te kako imas taj manir. To je, koliko sam primetila do sad, nesto sto najbolje umes da radis. Ili, ne, cekaj, mora da sam i tu nesto pogresno razumela. Posto, eto, ja nista ne razumem. 🙂


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 15:59

    *janafrank
    Ako ne razumeš i ne vidiš granicu kako da je pređeš? M? M? M? Zar nije prava mudra izreka… 😉

    Nemam ja taj trip da sad, šatro ovo ono, kao nešto pljujem po nečemu što me smara ili šta ti ja znam. Mislim, kontaš me, nisam ti ja u tom fazonu žargona i to.
    Mislim bar, ono crno na belo, da nisam vodio nikakvu spiku o tome da li bi trebalo ili ne bi, u odsutnom trenutku pljunuti na književnost. Niti sam, ono, rekao da su baljezgarije, već kao što rekoh više puta to što rekoh, ne bih da se ponavljam, truba je.
    Ne kontam to da si nešto “pogrešno” ili “ispravno”, to je, onako, šta ja znam, van dometa, a ionako ti najbolje znaš u čemu grešiš ili ne. Moj neki sud o tome da li grešiš ili ne, bi bio suvišan trip; jako bedna i oskudna definicija, izlišna.

    Ti zaista misliš da ja napadam tebe, ili nešto tvoje?
    Ili da uopšte napadam nešto ili nekog?
    Meni se više čini da pokušavam da vodim diskusiju iz jednog drugog ugla o tome, „koliko realnost na papiru“, da se tako duhovito izrazim?!
    Ali opet, ko zna, možda grešim?! Ko zna kako to drugi vide? Možda im ova slova bodu oči pa im se čini da ih neko napada. Onako, stoji u senci slova i vreba, vreba, vreba… ;)))))


    Autor janafrank [ Odgovori ]
    26/11/2011, 16:38

    „Nego šta je nego je svrstao sebe u mudrace, inače ne bi pisao knjige i zamajavao ljude svojim pigdarijama. “Zakleti borac”, daj WC šolju, to je baš previše za mene. Lajati uokolo ne znači borbu…“ – Naravno da mi bode oci. Covek nije zasluzio da se tako prica o njemu.

    U knjizevnim delima, ne svim i svakakvim naravno, ima i previse realnosti. Ko razume, shvatice.

    Sta si u horoskopu, Sukymire? 🙂


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 17:04

    *jana
    Kako se priča o nekom, zavisi sa koje strane granice stojiš. 😉

    U književnim delima je samo MAŠTA 100% : REALNOST 0%.

    Horoskop?!?! Nisi ozbiljna valjda, m?
    Ili samo želiš da me upoznaš malo bolje, a ne znaš kako da pitaš?


    Autor janafrank [ Odgovori ]
    26/11/2011, 17:25

    Kad se prica o nekom, prica se o njemu uz obaveznu dozu postovanja, sa koje god strane da si. 😉

    A ako tako mislis, bojim se da knjizevnosti pristupas nimalo otvoreno, sto je velika steta. Kao sto rekoh, ko razume, shvatice.

    Enivej, zasto je toliko strasna stvar pitati za horoskop? I naravno da je to u pitanju, nego, rekoh, hajde da krenem sa nekim laganijim pitanjima prvo. 😀


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 18:32

    *janafrank
    poštovanje istini, za laži nemam respekt. 😉
    o pristupao sam ja književnosti i više nego otvoreno, ali sam se opekao. od tada i u jogurt duvam… ;)))))

    blogograd.knjiga@yahoo.com

    javi se pa ću ti datu moju stvarnu e-mail adresu, FB, skyp, msn, šta ti je volja… da ne čatujemo na blogu. 😉


    Autor anam [ Odgovori ]
    26/11/2011, 18:37

    Ma, ja znam i šta sanjaš;))


    Autor suky [ Odgovori ]
    26/11/2011, 18:47

    *anam
    vidovita anam… ;)))


    Autor janafrank [ Odgovori ]
    26/11/2011, 19:45

    …Nema veze.

    Inace… samo sam pitala sta si u horoskopu. 🙂 Ako zelis da mi kazes, kazes mi, ako ne, onda nista. I nema spamovanja vise, casna post-pionirska! 😉


    Autor sanjarenja56 [ Odgovori ]
    26/11/2011, 19:55

    Ovan, janafrank.


    Autor razmisljanka [ Odgovori ]
    26/11/2011, 20:20

    Ljudi su slobodni da rade i misle šta hoće. Da li će da prihvate stvarnost, ili će da je farbaju maštom, njihov izbor. Da li će da se smatraju piscima, iako to nisu, njihova stvar. Da li će da oplakuju svoju tugu i nesreću u knjigama, njihov izbor. Da li će da svoju sreću dele sa drugima – opet njihov izbor. Što bih se ja smarala razmišljanjem o tome? Imam svoj život, svoje stavove, shvatanja, zalaske sunca i ne dotiču me tuđa poimanja.


    Autor janafrank [ Odgovori ]
    26/11/2011, 22:53

    Obecah da necu vise, ali moram da se zahvalim. Sanjarenja, najlepse hvala. 🙂

Comments are closed.