Neuspeli pokušaji

MISLI, KAO GOLUBOVI NA PERONU

danima već sedim na peronu
godinama
ljudi samo prolaze
dolaze i odlaze
zagledam im lica
stranci
pomažem im da se ukrcaju u svoj voz
nekima da napuste pogrešan
hvala, prijatno, doviđenja, zbogom
moji prijatelji golubovi
delimo hranu, piće i san
zlo i dobro
zaključavam se u kartonsku kutiju
daleko od očiju
čekam da svane moj dan
ali mrak
traje li traje
gde je taj neko
raširenih ruku i sa osmehom na licu
da mi kaže
hajdemo na put
pre nego što naiđe voz smrti
i zauvek nas odveze


Pokušao sam….
Ne ide…
Nije to to…
Možda je dar presušio, talenat ispario…
Teško…
Baš je teško…


Na železnickoj stanici uvek ima golubova.
I stalno su u pokretu.
Neverovatno koliko ne prestaju da se kreću.
Čuo sam i ranije da su oni tu samo zbog hrane.
Gluposti!
Mnoge putnike sam ispratio na put. Pomogao da se ukrcaju u svoj voz. Mnoge dočekao.
Mnogima pomogao da siđu sa pogrešnog voza.
U svakom putniku sam tražio tvoje lice, zagledao dobro, da mi slučajno ne promakne.


zamišljen nad svojom proslošću
zagledan u budućnost
izbezumljen od sadašnjosti
gde sam ja to
na nekom peronu
ljudi samo dolaze i odlaze
hoce li doći neko poznat i drag
raširenih ruku
i sa osmehom
da me pozove
hajdemo na put
pre nego dođe voz smrti
i zauvek nas odveze


sedim tako na peronu
pomažem ljudima da uhvate svoj voz
ili da iziđu iz pogrešnog
i samo su golubovi moji prijatelji
sa njima delim hranu i piće i san
zaključao sam se u kartonsku kutiju
daleko od očiju
neko kuca
ne usudujem se da pogledam
bar ne dok se ne razdani
a mrak
traje li traje


isuviše ih je….

One comment

  1. Autor antistresna [ Odgovori ]
    20/04/2009, 14:13

    „čekam da svane moj dan

    ali mrak

    traje li traje

    gde je taj neko

    raširenih ruku i sa osmehom na licu

    da mi kaže

    hajdemo na put

    pre nego što naiđe voz smrti

    i zauvek nas odveze“

    ..ej, ja sma sa druge starne perona samo me ne vidis od vozova..i isto tako sedim i ispracam…docekujem…


    Autor suky [ Odgovori ]
    20/04/2009, 14:17

    *antistresna
    mah, mah…
    ajmo polako našim putem…


    Autor grlica [ Odgovori ]
    20/04/2009, 15:23

    Ne moze mrak vjecno da traje…


    Autor stepskivuk [ Odgovori ]
    20/04/2009, 15:24

    Opet si mracan…
    Praznici su vreme kada je svako osecanje koje nama dominira intezivnije.
    Osmesi su lek.
    Dva das,tri dobijes.


    Autor suky [ Odgovori ]
    20/04/2009, 15:26

    *grlica
    naravno.
    do jutra samo.


    Autor suky [ Odgovori ]
    20/04/2009, 15:27

    *stepski
    ma nisam ja mračan nego mrak.
    ;))))


    Autor nastasja [ Odgovori ]
    20/04/2009, 15:43

    mrak… mrak…
    :)))))))))


    Autor suky [ Odgovori ]
    20/04/2009, 15:50

    *nastasja
    pao mi na oči…
    a znaš šta to znači?


    Autor vukica112358 [ Odgovori ]
    20/04/2009, 16:04

    opisan je tvoj ili tudji mehanizam zivljenja?pomenuto je cekanje …ne mogu a da se ne dovezem da je to cekanje praceno izuzetno velikim osecajem usamljenosti…
    daleko od očiju

    čekam da svane moj dan

    ali mrak

    traje li traje

    gde je taj neko

    raširenih ruku i sa osmehom na licu

    da mi kaže

    hajdemo na put

    pre nego što naiđe voz smrti

    i zauvek nas odveze

    svako shvata ovo na svoj nacin,shodno sa iskustvom koje dosad ima ..


    Autor suky [ Odgovori ]
    20/04/2009, 16:06

    *vukica112358
    hvala.
    :)))


    Autor pricalica [ Odgovori ]
    20/04/2009, 18:51

    Шуле, и оне неке једнако чекају, и неки други и сви нешто чекају, али по томе колико сви неки и неке чекају, испадне да не знају шта. Немој да будеш у тој групи, и не чекај, већ – живи. Благо се не налази на површини; до њега се мора копати и копати, без обзира коју планину да одабереш. Грли те Причалица пуно.


    Autor casper [ Odgovori ]
    20/04/2009, 19:20

    Ja sam ovo razumela na svoj nacin.
    Ja ovde citam bol, prazninu, cekanje…
    Ispravi me ako nije tako.
    Mozda sam samo ja predugo sama sa golubovima.


    Autor sanjarenja56 [ Odgovori ]
    20/04/2009, 19:27

    „pomažem im da se ukrcaju u svoj voz
    nekima da napuste pogrešan“..Zar to nije dovoljno??


    Autor anam [ Odgovori ]
    20/04/2009, 20:58

    Golubovi su svuda oko nas
    ponekad ne vidimo poruke koje nam šalju
    ponekad čekamo na pogrešnom mestu
    ponakad odlete, zauvek
    a mi čekamo…više ne znamo šta…


    Autor domacica [ Odgovori ]
    21/04/2009, 10:58

    tužni su peroni na kojima si mislima stanište napravio…
    da li je vreme da na drugi peron uperiš pogled, da neke druge golubove nahraniš i prijateljsku ruku potražiš?
    Prijatno!


    Autor suky [ Odgovori ]
    21/04/2009, 12:31

    @pricalica
    samo malo da predahnem pa nastavljam da kopam.
    hvala pričalice, :)))


    Autor suky [ Odgovori ]
    21/04/2009, 12:31

    @casper
    tako je, čekanje jeste bol, i praznina… samo nade radi čovek ostaje da čeka, nadajući se da ne čeka zalud.


    Autor suky [ Odgovori ]
    21/04/2009, 12:31

    @sanjarenja56
    ne, trebalo bi, krajnje je vrijeme, da se i ja ukracam na neki…


    Autor suky [ Odgovori ]
    21/04/2009, 12:31

    @anam
    što će reći, nema praznije sreće od zadocnele sreće.


    Autor suky [ Odgovori ]
    21/04/2009, 12:31

    @domacica
    verovatno si u pravu domaćice, samo je teško stalno počinjati iz početka.


    Autor domacica [ Odgovori ]
    21/04/2009, 14:07

    @suky, svakog jutra Sunce izlazi na istoku. svakog dana, tačno u podne, dostiže vrhunac. i polako se kreće prema zapadu. smiraju…
    i nikad se ne žali da mu je teško. jer u svakom početku naslućuje nešto lepo i neponovljivo…
    Prijatno!

Comments are closed.